Studentske priče


Svakodnevne avanture u Zagrebu, Hrvatska, Marshall Hurst

Zovem se Marshall Hurst; Odrastao sam u malom gradu zvanom Vineland u Ontariju u Kanadi. Možda se pitate: "Gdje je, dovraga, Vineland?" Vineland je udaljen samo 17 minuta od granice Lewiston-Queenston i Sjedinjenih Država. Kulture su prilično slične, samo što mi slijedimo metrički sustav,te koristimo riječi pod britanskim utjecajem. Fascinantno, zar ne?

Kad sam došao na RIT, nisam se osjećao previše razlika između mog doma i Rochestera, ali jedna značajna stvar bila je ogromna zajednica gluhonijemih koja postoji u Rochesteru. Kako su godine prolazile, osjećao sam da nešto nedostaje, potpuno novo iskustvo ... pa sam se odlučio na program razmjene nakon puno poticaja od strane svojih prijatelja i članova obitelji. Otišao sam u Zagreb u Hrvatsku s dva najbolja prijatelja, Noahom i Joeyem. Imao sam par prijatelja koji su prethodne godine bili na programu razmjene u Zagrebu, pa su nam dali savjetei ideje što očekivati ​​u Zagrebu.  No, rekao sam si da ne očekujem apsolutno ništa i otišao sam u Zagreb svježeg uma i krenuo sa otvorenim stavom. Naučio sam da sam umjesto toga osoba tipa A koja voli sve na svoj način, ali naučio sam i da je izvrsno ponekad uživati ​​u životu kako prolazi - naučio sam to u prvim tjednima života u Zagrebu i usvojio taj način razmišljanja kako je semestar odmicao. Naučio sam i razvio svoju strast prema putovanjima, što je rezultiralo radom u inozemstvu na drugom kraju svijeta u Sydneyu u Australiji, oko 16.000 milja daleko od kuće. Otkad moja strast prema putovanjima postoji, drago mi je što sam o svojoj strasti saznao na programu razmjene, jer će se nastaviti do kraja mog života.

U rujnu 2017. odlučili smo otići na Medvednicu, planina točno iznad Zagreba. Pješačili smo do vrha koji ima prekrasni pogled na Zagreb i u daljini na Sloveniju. Otišli smo u ovaj mali, neobični restoran na vrhu planine i upoznali novog prijatelja, 55-godišnjaka koji drži svjetski rekord u najdužem skijanju unatrag od vrha do dna planine. Taj čovjek nije znao engleski, ali mi smo ga razumjeli gestama, što je veliki dio našeg svakodnevnog života gluhonijemih ljudi. Spominjem ovu osobu jer nam je toplo sugerirao da pojedemo određeni obrok pokazujući na jelovnik. Koji je to obrok mogao biti, vjerojatno se pitate? Konjsko meso. Da, rekao sam konjsko meso. Svi smo bili šokirani, jer to je nešto što nikad ne nađeš kod kuće. Svi smo probali to jelo jer, prije svega, zašto ne, a čovjek nam je sugerirao da probamo. Svi smo naručili i pojeli, a okus je bio zanimljiv - sličan odresku, ali čvršći. Nikad ne bismo imali priliku kušati konjsko meso da nismo upoznali tog čovjeka. To je bilo jedno od značajnih iskustava u Zagrebu.

Prije, tijekom i nakon mog boravka u Zagrebu, Hrvatska mi je uistinu puno značila. Tri godine nakon iskustva, o njeu još uvijek razmišljam svaki dan. Naš svakodnevni život buđenja, doručka, uzimanja kave iz male trgovine na putu do škole do koje smo često pješačili, život je koji mi zaista nedostaje. Studiranje u inozemstvu učinilo je da se osjećamo tako slobodno; nismo se morali brinuti ni o čemu i mogli smo uživati ​​u svom životu na jugoistoku Europe. Nakon što je semestar završio i svi smo odletjeli natrag kući, osvrnuli smo se na semestar i pomislili: "Kog odličan semestar!" Bilo je puno iskustava koja utječu na život - iskustava koja svi i danas njegujemo.

Marshall Hurst student je diplomskog studija koji studira poslovnu administraciju na Saunders College of Business, a bio je na programu razmjene u Zagrebu u jesen 2017. godine.

 

Gdje sam ostavila svoje tragove u Europi, Jesse Phelps

Nisam znala da me čeka avantura života dok se zrakoplov spuštao u Zagreb u Hrvatskoj. Prvi put u životu bila sam potpuno sama u zemlji u kojoj nisam znala jezik, no to neće biti i posljednja. Tijekom svih šest tjedana boravka u Europi ostavila sam tragove u ukupno pet različitih država i zaljubila se u svaki aspekt.

Hrvatska je bila moj dom daleko od kuće za vrijeme mog boravka u Europi. Brzo sam otkrila da se prilagođavam kulturi i da svoj novi stan nazivam "domom". Vidjevši moju novu adresu na vanjskoj strani zgrade, kad sam se vratila s vikend avanture, izazvao je olakšanje. Zagreb ima brzi ritam i preslatke parkove koji okružuju centar, gdje sam volila učiti. Moj odlazak na predavanja tijekom tjedna postalo je rutina koje se još uvijek sjećam. Volila sam ritam grada i ljude. Jedno od mojih najdražih mjesta za opuštanje bilo je u centru grada u vrijeme zalaska sunca. Sjedila sam i gledala ljude kako se vraćaju sa posla, upijajući tople zrake sunca i zvuk iz fontane. Djeca su često bacala novčiće u fontanu zatvorenih očiju, nadajući se da će im se želja ostvariti.

Dubrovnik je obalni grad u Hrvatskoj koji sam imala sreću posjetiti. Putovala sam unatrag tisuću godina dok sam se penjala stubama gradskih zidina i gledala u horizont. Mogla sam zamisliti bojne brodove kako se kreću prema snažnim dubrovačkim zidinama i u konačnici podležu njegovoj moći. Kajakom sam prošla pet milja Jadranskim morem, okružujući Stari grad sa stajanje na otoku Lokrumu uz obalu Dubrovnika. Gledajući zalazak sunca s vrha planine Srđ, bilo je jedno od najblaženijih iskustava u mom životu. Sve u svemu, Hrvatska će uvijek biti mjesto koje zovem domom.

Moj prvi vikend izlet bio je u Budimpeštu, Mađarska. Krenuli  smo autobusom, a zatim smo se morali kretati mađarskim sustavom podzemne željeznice da bismo došli do našeg Airbnb-a. Ulazak u naš Airbnb uvijek opisujem kao pokušaj osvajanja Escape Room-a. Vlasnik stana ostavio nam je više lozinki i ključeva i što je bilo izazovno, pogotovo u 1 u noći. Budimpešta mi je lako bila jedno od omiljenih odredišta. Na planini Budim nalazi se stara kraljeva palača i samostan. Dok sam bila u Budimu, ušla sam u labirint koji je navodno bio dom Drakule. U Pešti je bio smješten gradski život Budimpešte, kao i zgrada parlamenta. U Pešti sam se opustila nakon dugog dana u termalnom kupalištu Széchenyi, koje je prirodno vruće vrelo. Dva dijela ujedinjuje lančani most Széchenyi koji prolazi preko rijeke Dunav. Jedna od mojih najdražih uspomena iz Budimpešte bilo je krstarenje Dunavom i učenje o povijesti grada. Na kraju našeg putovanja razmišljala sam da se u budućnosti preselim u Budimpeštu.

Sljedeći trag ostavila sam u Veneciji u Italiji. Venecijanska kultura odmah me dočekala. Očarala me bazilika Cattedrale Patriarcale di San Marco, te sam svako jutro jela doručak  gledajući crkvu. Popela sam se na Campanile Svetog Marka. Obišla sam sudnicu i stari zatvor u Veneciji, pa čak i Most uzdaha kojim su prošli mnogi zatvorenici. Voljela sam svaku sekundu vožnje gondolom kroz gradske kanale i jela najbolju hranu u Veneciji. Najdraži obrok bilo mi je jelo od domaće tjestenine i jastoga. Posljednje noći u Veneciji pošla sam na izlet Duhovi Venecije gdje sam naučila o duhovnoj povijesti. Ako mi se pruži prilika, Venecija i ostatak Italije definitivno su na mom popisu putovanja.

Slijedeći izlet je bio vlakom do Beča u Austriji. Beč izgleda slično američkom gradu s visokim zgradama, jarkim svjetlima i užurbanim ljudima. U usporedbi s ostalim gradovima koji su imali puno jedinstveniju arhitekturu i opušteni tempo, Beč me najviše podsjetio na dom. Moj apsolutno najdraži dan u Beču bio je dan u palači Schönbrunn. Obišla sam palaču, šetala kroz labirint i opuštala se u botaničkim vrtovima. Posjetila sam i najekstravagantniju knjižnicu koju sam ikad vidjela. Svaki je zid bio prekriven knjigama, a na stropu je naslikana prekrasna freska. Kuća Hundertwasser pokazala mi je novu vrstu umjetnosti i naučila me snazi​​promatranja. Napokon, Kuća glazbe vratila me je klasičnim skladateljima, točnije Mozartu koji je rođen u Austriji i učio me glazbenoj znanosti. Ako bih se vratila u Beč, mogao bih posjetiti mjesta koja su mi promakla tijekom mog prvog putovanja tamo.

Posljednja dionica moje avanture dovela me do njemačkog Münchena. U vožnji vlakom gledala sam kako me valovita brda vode od Beča do Münchena. Prvo što sam primijetila u Münchenu bila je njegova nevjerojatna arhitektura. Gledala sam Glockenspiel u središtu grada i osjećala sam se kao da gledam scenu ‘Dobrodošli u Duloc’ iz filma Shrek kad su figurice pjevale i plesale. Jela sam u zloglasnom Hofbrauhausu i slušala njemački bend. Od svih gradova koje sam posjetila, München je definitivno imao najjedinstveniju kulturu. Najdraži dio Münchena bio mi je gledati ljude kako surfaju rijekom Eisbachwelle. Bila sam svjedok prosvjeda za klimatske promjene. Boravak u Münchenu zaključila sam obilaskom Bayernovog stadiona i najboljom večerom od šnicla i krumpira koju sam ikad okusila. Iskustvo jedinstvene minhenske kulture uvijek će mi se isticati kao vrhunac mojih putovanja.

Iako volim misliti da sam svoj trag u Europi ostavila iskustvom u inozemstvu, mislim da je Europa zapravo ostavila traga na meni.

Nakon ovih avantura otkrila sam da imam novi osjećaj povjerenja u svoje sposobnosti da napredujem u novim okruženjima. Naučila sam brzo se prilagođavati novom okruženju. Istraživanje Europe također me učinilo svjesnijom nekih pristranosti koje imaju Amerikanci. Tijekom svog programa često sam se osjećala zbunjeno mnogim novim kulturama, zbog kojih sam bolje razumjela ljude iz drugih zemalja koji se osjećaju zbunjeno u Americi. Dok pišem ovaj članak i proživljavam svoja iskustva, jedva čekam da se vratim istraživanju svijeta.

Jesse Phelps studira na College of Health Sciences na RIT-u a bila je na programu razmjene „Psihologija u Hrvatskoj" u Zagrebu, Hrvatska u ljeto 2019.

 

Ljeto u Zagrebu, Hunter Mascia

Bok! Ja sam Hunter Mascia i student sam treće godine 3D animacije. Studirao sam psihologiju u Zagrebu u Hrvatskoj, na RIT globalnom kampusu. Studiranje u inozemstvu u Zagrebu bilo je nevjerojatno iskustvo! Dao mi je priliku da vidim toliko Europe! Tijekom svog boravka u inozemstvu mogao sam ići i u Italiju, Austriju i Njemačku. Također sam mogao vidjeti veći dio Hrvatske i izvan Zagreba. Moji prijatelji i ja uspjeli smo doći do Plitvica, Splita, Zadra i Dubrovnika. Dok sam bio u Zagrebu, također sam prisustvovao mnogim festivalima, muzejima i atrakcijama. Zagreb nudi puno toga. Danju možete istraživati ​​povijesni grad, ići u kupovinu ili čak planinariti. Tijekom jednog pješačenja, moji prijatelji i ja naletjeli smo na napušteni dvorac! Volio sam probati svu hranu i svaki tjedan šetati prekrasnim gradom. Najdraži dio su mi bili svi prijatelji koje sam uspio steći u inozemstvu! Odlazak u inozemstvo u meni je ponovno uspostavio nadu da toliko toga ima vani. Bilo je to i veliko povećanje samopouzdanja, znajući da mogu nekamo otići i ne samo preživjeti, već i napredovati.


Hunter Mascia je student na College of Imaging Arts and Sciences na RIT-u.


Ljetna psihologija, Thomas Morris

Kako ste saznali za ljetni program psihologije u Hrvatskoj?
Vidio sam plakat na zidu na ulazu u zgradu koleđa Golisano College of Computing and Information Sciences.

Zbog čega ste odabrali baš ovaj program?
Razmišljao sam o predmetima psihologije i sviđa mi se ideja da pohađam nastavu tijekom ljeta kako bih si malo olakšao preostali akademski semestar. Sa ovim program završio sam akademski dio vezan za psihologiju, te mi je ljeto bilo ispunjeno.

Kako vam se svidjela grupa?
Grupa je bila vrlo prijateljska i zanimljiva i uživao sam u vremenu provedenom s njima.

Kakav je bio put u Austriju i Njemačku?
ako sam uživao u odlasku u Austriju i Njemačku; puno je vremena provedeno u šetnji Bečom i Münchenom, razgledavanju trgovina i arhitekture te posjećivanju brojnih muzeja i drugih atrakcija.

Biste li ga preporučili ostalim studentima RIT-a?
Da, ali slažem se s nekim drugim studentima u grupi, po njihovom mišljenju da je najbolje ako grupa ostane relativno mala. Grupa otprilike petnaest do dvadeset bila je simpatična jer se osjećalo osobnije i korisnije podijeliti ovo iskustvo s nekolicinom suputnika, a ne s masivnom grupom turista. Svi su se mogli međusobno upoznati i bilo je relativno lako koordinirati se i organizirati u skupine.

Thomas Morris je student na Golisano College of Computing and Information Sciences a bio je na programu razmjene „Psihologija u Hrvatskoj" u Zagrebu, Hrvatska u ljeto 2018.