Očuvanje prirodne i kulturne baštine kroz jedinstvenu turističku ponudu

„Uvijek sam bila poduzetna, uvijek sam željela raditi nešto povezano s turizmom, s ljudima… Stvarno volim ljude. Ne kao prirodu, ali volim ih. Hostel, restoran, food truck, muzej inovacija,…  sa svim idejama bih došla roditeljima da vidim što kažu, oni su mi najbolji kritičari. Uvijek bi mi govorili da je za nešto potrebno previše žrtve, previše posla, previše birokracije, i savjetovali da se u to ne upuštam. Ali kad sam došla i rekla da bih radila kućice na stablu bilo je samo – to je to. I oni su mi potpora od prvog dana. Nisam ni znala koliko sam zagrizla, koliko je ogroman taj pothvat“, dodaje Ivona u čijoj je mašti finalizacija projekta trebala biti gotova za godinu dana. Troškovi su se povećali, radovi odužili no, kaže, uči se strpljenju i shvatila je da se za prave stvari vrijedi boriti i da na njih vrijedi čekati. Vjetar u leđa daju joj i reakcije ljudi na njezin projekt. 

„Nikad nisam zadovoljna do kraja, ali sam stvarno zadovoljna kako sam izgradila ovu priču. Ljudi su s vremenom počeli shvaćati moju viziju, podržali su je, podržali su mene, projekt i cijelu ideju. A odaziv na Kickstarter kampanju je bio fantastičan“, dodaje.

Projekt se dodatno razvija iz dana u dan. Ne strahuje da će joj promjene u industriji uzrokovati bilo kakve probleme no smatra da je krajnje vrijeme da se okrenemo održivom turizmu. Svjetska turistička organizacija definira ga kao upravljanje resursima ostvarujući ekonomske i socijalne potrebe tako da se poštuju kulturološki integritet, ekološki procesi, biološka raznolikost i sustavi na kojima se temelji život, stvara dobrobit i blagostanje cjelokupnome društvu, uzimajući u obzir potrebe i turista i domaćina. Promjena se, smatra, mora dogoditi što prije i bez obzira na nju, gostiju neće nedostajati i radnih mjesta će i dalje biti.

Stvorimo od krize priliku i okrenimo se održivom turizmu

„Sva tehnologija i virtualna stvarnost nikad neće moći zamijeniti osjećaj osobe koja se nađe negdje na nekakvom prostoru. Čak i nedostatak novaca, financijska ili zdravstvena kriza nikad neće izbaciti iz čovjeka onu potrebu za putovanjem. I to mi je predivno. Zato što putuješ, ne samo da bi se slikao, nego da bi se povezao s ljudima, s destinacijom, da bi nešto autentično pojeo, da bi osjetio mirise i okuse, to se nikad neće promijeniti. Jedina stvar koja se mora promijeniti je način na koji se bavimo turizmom. Ono što radimo godinama, kako krcamo ljude, nudimo manju kvalitetu, a veće cijene iz sezone u sezonu je naprosto pohlepno, neodrživo, neodgovorno i ne može opstati. Masovni turizam bi u narednim godinama mogao nešto pasti, ali individualizirani pristup gostu trebao bi doseći svoj vrhunac baš iza ove pandemije. Cijenit će se kvaliteta, bijeg u prirodu i pristup gostu koji neće biti samo brojka koja će mi napumpati novčanik.

„Prodala sam dvjesto noćenja za proizvod koji nije izgrađen!“

„Mislim da nas čekaju sjajne stvari ako smo dovoljno pametni da prepoznamo priliku i okrenemo se održivom turizmu“, zaključuje Ivona koja stoji iza stava da razvoj tehnologije neće negativno utjecati na tržište rada u turizmu. Naprotiv, nove tehnologije mu mogu itekako koristiti.

„Prodala sam dvjesto noćenja za proizvod koji nije izgrađen. Ne znam je li se to ikad igdje dogodilo. Sve ono što je objavljeno na mrežnim stranicama su fotografije stvari koje ne postoje. Uz pomoć tehnologije mogli smo dočarati ono o čemu sanjam već godinama.“

Za ovakav poslovni pothvat potrebno je mnogo hrabrosti, malo ludosti, poduzetnički mindset te kvalitetno visokoškolsko obrazovanje. Pravi fakultet nudi mogućnost učenja iz tuđih grešaka i tuđih uspjeha, a sve to znatno olakšava pripremu za pokretanje vlastitog posla.

Razmišljajte izvan okvira!

„Sigurno da me život odveo na američki koledž jer se tako trebalo dogoditi. Tamo sam, htjela ili ne htjela, usvojila neke stvari koje su me napravile onim što sam sada i koje su mi pokazale da je moguće razmišljati izvan okvira, voljeti ono što radiš i napraviti nešto za sebe. Imali smo fantastične profesore koji su nam bili neiscrpna inspiracija i koji su nas učili i kroz studije slučaja i vlastita iskustva. A takvo iskustvo je neprocjenjivo! Zato smatram da je onome tko se želi bolje pripremiti za poslovni svijet ovo apsolutno dobar put. Uz sve navedeno tu je i mogućnost odlaska na praksu u Ameriku, a praksa, bilo kakva i bilo gdje, vrlo je važna. Četvrta stvar koja mi se urezala u pamćenje i koja mi baš dobro koristi u ovome što danas radim jest ono što su nam govorili još od prve godine studija, a to je da razmišljamo izvan okvira. Znate, važno je biti prvi u nečemu jer ćeš tada biti najprepoznatljiviji. Ne bojim se ako će me netko kopirati, naprotiv, neka se razvija ideja, neka ljudi prakticiraju slične stvari, pa divno ako netko usvoji slične poslovne prakse. I ne treba stati s razmišljanjem i razvijanjem svojih ideja. Ja već sad promišljam o tome što će mi biti drugi poduzetnički koraci. Imam osjećaj da ću do kraja života samo smišljati, stvarati i uvijek razmišljati van okvira.“

Od RIT-a preko Amerike i Kine do pozicije hotel menadžera s 28 godina

Nakon završenog studija na američkom koledžu u Dubrovniku, Zoran je preko pomno osmišljenog RIT-jevog programa stručne prakse, prvo radno iskustvo stjecao u kalifornijskom hotelu i to kroz „Manager in development“ program koji studente s hotelijerskih studija iz cijelog svijeta priprema za buduće menadžerske pozicije. Nakon SAD-a, otputovao je u Kinu i tijekom otvaranja jednog šangajskog hotela radio kao menadžer hrane i pića. Godinu dana kasnije odlazi u Budvu gdje, na poziciji zamjenika direktora u segmentu hrane i pića, radi na otvaranju tada prve greenfield investicije na Jadranu. Iz Crne Gore otisnuo se na kruzer Silversea Cruises i zaposlio kao glavni sommelier nakon čega se na poziv Aman Resorts, tada najboljeg lanca luksuznih butik hotela, vraća u Crnu Goru. Tu započinje njegov angažman na otvaranju njihovog novog europskog hotela, Aman Sv. Stefan. Prihvativši poziciju hotel managera zakoračio je u svijet generalnog menadžmenta.

„Takav poziv se ne odbija, prvi put dobio sam priliku raditi na otvaranju novog hotela, od početka, s vodeće pozicije. Preko ocjene dizajna, planiranja, zapošljavanja, suradnje s arhitektima,… A tada sam imao tek 28 godina. Iz današnje perspektive to ne bih nikome preporučio. Svjestan sam da kad čovjek
nešto želi i može, on će to i učiniti, ali za neke stvari je bolje da se dogode kasnije“, prisjeća se.

Otvorenje se poklopilo s financijskom krizom stoga Zoran odlučuje ne čekati novi projekt već ponovno odlazi na kruzer, a to iskustvo će ga kasnije financijski pripremiti na otvaranje ranije spomenutog bara i konzultantskog biznisa. U 2016. godini kroz Paradox Hospitality započeo je suradnju na izgradnji luksuznog butik hotela na Hvaru koja je kulminirala otvorenjem Maslina Resorta.

„To je prva takva uspješna greenfield investicija u Hrvatskoj, jedan od najboljih novih hotela u svijetu koji je već stekao brojna priznanja i svakako kruna moje dosadašnje karijere kroz Paradox Hospitality.“ I dok hvarski hotel ne broji niti jednu godinu, već se razvijaju novi projekti, na Lastovu i Dugom otoku, a sve kroz konzultantski posao.

„Razvoj, odnosno preopening hotela i restorana je, uz onu vezanu uz somelijerstvu i vina, jedna od dvije glavne putanje u mojoj karijeri. Kada govorimo o poslu na Lastovu i Dugom otoku, riječ je o razvoju hotela i brenda kao i razvoju u segmentu komunikacije i predstavljanja hotela, ali ne iz perspektive marketinških agencija već hotelijera.“

Industrija okupljanja ljudi koja „neće nikuda otići“

Trenutna nezahvalna situacija na svjetskoj razini vezana uz turizam i hotelijerstvo uzrok je što u 2021. godini ne planira otvaranje novih objekata. No iako cijela industrija proživljava teško razdoblje, Zoran je optimističan.

„Kad god imam priliku, trudim se naglasiti da smo mi industrija okupljanja ljudi. A to je osnovna ljudska potreba. Nismo nebitni, suludo je to tvrditi za industriju koja doprinosi svjetskom bruto društvenom proizvodu 10 %, a u Hrvatskoj, iako službeni rezultati kažu 18%, vjerujem da je ta brojka bliža 30%. Od svih ljudi u svijetu koji su zaposleni, 11% njih radi u ovoj industriji. Dakle, to ne može biti nebitno i nismo nešto sa strane. Mi smo industrija okupljanja ljudi koja neće nikuda otići; mi ostajemo!“.

Znači li to da budući studenti ne moraju preispitati svoje želje i možda odabrati neki sigurniji put jer će turizam i hotelijerstvo nadići sve krize i ostati poželjna, konkurentna i plodonosna industrija?

„Istina, suočavamo se sa situacijom u kojoj nam dvije generacije srednjoškolaca gledaju na turizam i hotelijerstvo, na industriju generalno, kao nešto što se može preko noći ugasiti. Nismo mnogo napravili da ih uvjerimo da je ovo i dalje fantastična industrija za rad. Isto je i sa studentima koji završavaju ove škole, vjerojatno razmišljaju o tome kako se prekvalificirati za neku drugu industriju jer će im sljedećih godina biti teže pronaći posao“, objašnjava, ali ističe i neke pozitivne strane koje nam je donijelo ovo izazovno vrijeme.

„Četvrta industrijska revolucija se dogodila davno, ali je prošle godine postala i više nego očita. Razvoj tehnologije omogućio nam je dodatno obrazovanje, dokvalifikaciju, stvaranje novih veza, sudjelovanje na video konferencijama, usvajanje novih znanja i tehnologija ili prekvalifikaciju. A tehnološki napredak će definitivno obilježiti sve buduće poslove i buduća poslovanja“, zaključuje. Napredak će, bar kad je riječ o industriji u kojoj se on kreće, donijeti samo dobro i ne vjeruje da će radna mjesta u tom sektoru postati suvišna. Naprotiv.

Budućnost je high tech, ali i high touch

„Mislim da je to najveća prednost naše industrije. Uslužna djelatnost nosi sa sobom taj high touch element. Danas je, naravno, sve high tech, ali govorimo o industriji koja je high touch. Može biti i high tech i low tech, nije sporno, ali high touch zahtjeva čovjek koji isporučuje taj touch. Hoće li se određene stvari automatizirati? Svakako! Već sad Marriott testira ogromne samoposlužne automate koji zamjenjuju cijeli buffet doručak, a automatski check in i check out već postoji. Tako da će se neke stvari u samom hotelijerstvu sigurno automatizirati i robotizirati no kada mi ljudi kažu da će budućnost biti tehnološka, ja kažem da će biti emocionalna. Svaka budućnost je bila tehnološka. I svaka je bila određena novom tehnologijom. Danas imamo iznimnu brzinu promjene i primjene tehnologije pa se razlikuje od prijašnjih. Ali ljudi žele emociju, žele se na neki način povezati i mislim da se naša industrija bavi upravo emocijom i povezivanjem ljudi“, smatra Zoran koji duboko vjeruje da je onome tko završi studij vezan uz hotelijerstvo i turizam, u nadi da neće biti novih pandemija, osigurana cjeloživotna karijera. Uz uvjet da konstantnim ulaganjem u obrazovanje i profesionalni razvoj ostane konkurentan na tržištu rada. Nešto što je on shvatio tijekom studija na RIT-u koji se u pristupu i načinu razlikuje od ostalih.

„Za početak, treba se osvrnuti na samu selekciju. Na fakultet su se prijavljivali mladi ljudi kojima nije bio problem izići iz svoje zone ugode i s 18 godina upisati studij na engleskom jeziku. Sama ta jezična predselekcija je značila da se radi o ljudima koji su bili otvoreni novome. Uz to, bili smo spremni studirati jednu industriju čija budućnost nije bila potpuno sigurna i nismo znali što će se s njom desiti. Kao dio selekcijskog procesa prolazili smo i intervju u kojem smo se morali predstaviti, a koji na javnim fakultetima nije postojao. Zatim, na RIT-u je bilo vrlo važno pisanje eseja, a tijekom četiri godine naučili smo kako se prezentirati, kako se predstaviti i kako raditi u timu. Zbog svih projekata
na kojima smo radili bili smo spremni za ulazak u radno okruženje odmah nakon završetka studija. U odnosu na kolege s drugih fakulteta mi smo u 22. godini života bili spremniji prezentirati se budućim poslodavcima“.

Networking, networking, networking!

„Sjećam se da nam je jedan profesor govorio da su poznanstva najvrednija stvar koju ćemo ponijeti s fakulteta. S 21 godinom to vam se baš i ne čini kao vrijedan savjet jer u to vrijeme među svojim kolegama ne vidite buduće ministre, gradonačelnike, hotelijere, vlasnike uspješnih IT tvrtki… Danas
na to gledam drugačije i iz vlastitog iskustva mogu tvrditi da je to bio savjet zlata vrijedan“, naglašava Zoran važnost networkinga, produbljenja odnosa i ostajanja u kontaktu s kolegama sa studija. Ta pripadnost RIT Croatia zajednici sa sobom nosi još jednu veliku prednost.

„Kada govorimo o poslovnim suradnjama, daje se bjanko povjerenje nekome samo zbog činjenice da dolazimo iz iste institucije čiji proces selekcije i način obrazovanja svi poznajemo. Postoji velika želja kolega da pomognu jedni drugima, bez ikakvog vlastitog interesa. I postoji to neko razumijevanje, povjerenje i interes za produbljivanjem odnosa i nakon toliko godina od završetka studija.“

Jednom RIT, uvijek RIT. Networking se gradi od brucoških dana, industrija ne ide nikuda, veze ostaju, poslovi će se u turizmu i hotelijerstvu mijenjati, ali će ih uvijek biti. Uz kvalitetnu bazu i pripremu za poslovni svijet te cjeloživotno ulaganje u znanje i učenje, neće nedostajati konkurentnih stručnjaka u jednoj od najpoželjnijih i najljepših industrija za rad.

Trebamo li se bojati promjena i hoće li naši poslovi uopće postojati za x godina? 

„S obzirom na industriju kojom se bavimo, imamo uvid u to koliko se brzo stvari razvijaju, posebno na polju umjetne inteligencije tako da vjerujem da možemo očekivati promjenu, ali ćemo i te nove tehnologije, kao i sve do sad, prilagoditi sebi i naučiti ih koristiti za naše dobro“, smatra Andrea.

„Postoji velika doza vjerojatnosti da računalo zamijeni sve ovo što mi radimo. No to će otvoriti neke druge poslove. Mislim da ne možemo govoriti o tome što će biti s našim današnjim poslovima za x godina, ali možemo gledati unaprijed i razmišljati o novim i drugačijim poslovima koji će se razviti za 5 godina. Dovoljno je pratiti što ljudima treba jer sve što radimo, radimo radi čovjeka i njegove potrebe. A s promjenom potreba, mijenjat će se i proizvodi. Bit će zanimljivo u tom novom svijetu“, dodaje Grgur.

S obzirom na to koliko se brzo razvija tehnologija i mijenjaju trendovi, ali i spomenute potrebe, tko zna kakva nas tek nova uzbudljiva radna mjesta čekaju. No kako u svemu tome ostati konkurentan i biti up to date s konstantnim mijenama? 

„Nije svakome lako učiti i ne smiješ gledati na posao kao na nešto što radiš između 9 i 5 nego to zaista mora biti dio tebe. Mana je što, ako se ne držiš trendova i ne pratiš nove stvari, vrlo brzo ispadneš iz tog kolosijeka, a potrebno je dosta vremena da bi nadoknadio propušteno jer su u isto vrijeme drugi napredovali“, upozorava Grgur. „Ono što se uči na fakultetu je odlična podloga, ali je po meni najbitnije, bar kad govorimo o programerima, da sebe potpuno posvećuju poslu. Pogotovo ako je riječ o netom diplomiranim kolegama. Volim vidjeti da su investirali svoje vrijeme u to što žele raditi, da im je to važno u životu i da će živjeti taj posao. Bez obzira na to je li riječ o nekom projektu ili samostalnom radu, bitno mi je da uče. Kad kažeš da si nešto napravio da si kreativno sudjelovao u nečemu, pomogao nešto ostvariti, odmah možeš biti 90% siguran da ćeš dobiti posao.“

Out of the box pristup i neprekidno ulaganje u vlastiti razvoj, obrazovanje i stjecanje novih iskustava

Važnost cjeloživotnog ulaganja u obrazovanje i profesionalnog razvoja ne možemo dovoljno naglasiti. Pogotovo u ovako specifičnoj industriji u kojoj se noviteti događaju mnogo brže nego u ostalim industrijama.

„Odmah nakon završetka fakulteta možda ne znaš u kojem će smjeru krenuti tvoja karijera, ali već imaš percepciju koji segment industrije ti najbolje leži i koji te najviše zanima. Dobri temelji su važni, ali ih mora pratiti znatiželja, ambicija, želja za učenjem i ulaganjem u sebe. Volontirajte, učlanite se u razne grupe, sudjelujte na meetupima, radionicama,…“, objašnjava Andrea koja ističe da ih je za takav način promišljanja i pristupa radu pripremio i američki koledž.

„Tijekom studija sudjelovali smo u brojnim projektima. Fokus je bio na timskom radu u kojem su se susretale različite kulture, ljudi iz raznih okruženja i različitih pristupa učenju. Nekad smo morali poticati jedni druge ako smo željeli postići što bolji rezultat. Sve to mi je pomoglo da danas u svakodnevnom radu mogu bez problema surađivati s različitim karakterima i balansirati ih tako da na kraju dana svi budu zadovoljni i uspješni kao tim. U razvoju digitalnih proizvoda nema pojedinaca.“

Multikulturalni razvoj kroz moderan način obrazovanja koji odgovara na sve izazove i promjene 

Tijekom studija stekla je hrabrost i odvažnost koji su joj pomogli u karijeri. To se najbolje vidjelo na organizaciji ProductTank Split meetupa koji okuplja profesionalce iz područja razvoja proizvoda. Nije se, kaže, bojala probati niti ju je bilo briga što će netko reći jer smatra da nas od toga da napravimo korak naprijed ponekad dijeli samo da pitamo te da će se uvijek cijeniti inicijativa i pokušaj da se nešto pokrene. Takva hrabrost je sigurno vezana i uz način razmišljanja i pristupa rješavanju problema koji RIT posebno njeguje.

„Naučili smo tražiti način kako riješiti problem za čije rješenje ne postoji jednostavna formula. Naučili smo razmišljati, biti samostalni, razmišljati out of the box, biti kreativni u snalaženju. Uz to, velika stvar je kad kulturološki izađeš van okvira u kojima živiš. Koristi takvog načina obrazovanja i života su možda teško mjerljive, ali su neprocjenjive“, dodaje Grgur kojemu je, baš kao i Andrei, RIT bio prvi izbor u odabiru studija. IT je uvijek bilo područje njihova interesa, a RIT Croatia im je, s mogućnošću edukacije u polju informacijskih tehnologija, pružio priliku za odlazak van Hrvatske i multikulturalni razvoj i suradnju, prije svega sa studentima, a zatim i s profesorima iz vana.

Kako je online platforma iz kućnog ureda postala vodeći online marketplace u Hrvatskoj i jedna od najbrže rastućih tehnoloških tvrtki srednje Europe

„Brat Viktor i ja smo odavno htjeli pokrenuti nešto svoje no kada sam se vratila iz Amerike, za to nismo imali ni dovoljno iskustva ni novca ni prilike. Par godina kasnije stvari su izgledale bolje i odlučili smo da je vrijeme da pokrenemo Bazzar“, prisjeća se Tana svojih prvih koraka u svijetu privatnog poduzetništva.

„Početak je bio težak i izazovan, ali smo gurali. Vjetar u leđa smo dobili u pravom trenu, 2013. godine, osvojivši nagradu za koncept hibridnog marketplacea na dubrovačkom Startup Weekendu. Cijelu 2014. godinu smo proveli pripremajući i programirajući naš Bazzar da bi godinu dana kasnije izašli s beta verzijom. Prva prodaja se dogodila usred noći, unutar par sati od launcha. Godinu dana kasnije se razvijamo u full working stranicu i tada kreće pravi put do Bazzar online marketplacea“, dodaje.

Da je bilo lako, nije. Ali nije ni dopustila da je prepreke s kojima se svakodnevno suočavala izbace iz takta. Danas bi, priznaje, napravila bi drugačije, no i to je bila lekcija iz koje je mnogo naučila. Danas je Bazzar i više nego ozbiljna tvrtka koja se, ne jednom, našla na listi najbrže rastućih tehnoloških tvrtki.

Njen poduzetnički mindset je rezultat rada, upornosti i ulaganja u obrazovanje. Tek sad je svjesna, kaže, koliko joj je iskustvo s faksa pomoglo u stvarnom poslovnom svijetu.

Projekti, prezentacije i profesori sa životnim iskustvom

„Tijekom četiri godine studiranja napravili smo valjda 70 ili 80 projekata najrazličitije tematike, od brige o okolišu i ekoloških pitanja preko programerskih projekata do onih vezanih za turizam. Radili smo na stvarnim projektima s profesorima koji su imali životno iskustvo vezano uz predmete koje predaju. Na primjer, jedan kolegij na kojem smo, između ostalog, učili kako otvoriti svoj restoran, nam je predavao profesor koji je tijekom života bio menadžer i vlasnik nekoliko restorana i kafića. Tu se najbolje vidi razlika između onih profesora koji za odgovor na tvoje pitanje moraju posegnuti u svoju glavu, a ne u udžbenik. A takvi su nama predavali“, objašnjava Tana koja je američki studij u Dubrovniku upisala 2003. godine.

„Druga vrlo korisna stvar je bila izrada i priprema prezentacija. Sjećam se svoje prve prezentacije… svi smo morali odjenuti nekakva odijela, osjećali smo se blesavo, napravili smo prezentaciju koja je imala 80 slideova… smijem se tome i danas. Ali je to način kroz koji učiš! Nakon nekoliko ponavljanja više nemaš tremu, možeš opušteno govoriti pred većim brojem ljudi, i to na engleskom“.

Danas te ljude s kojima je prošla sve – od nespretnih prvih prezentacija preko opsežnih projekata do neprospavanih noći pred ispite – sreće na okupljanjima diplomanata koledža. S nekima je u kontaktu i privatno, a s nekima čak i radi; njezin najbolji prijatelj i cimer iz Dubrovnika je također dio Bazzar obitelji.

„Surađujemo s puno tvrtki i ono što je posebno zanimljivo jest to da u skoro svakoj boljoj hrvatskoj firmi naletim na nekog RIT-ovca. Uvijek se nekako skužimo, iako se osobno ne poznajemo, a networking koji sam razvila zahvaljujući faksu je sjajan“, ponosno dodaje.

Očekivanja poslodavaca ovise o ambicijama posloprimaca

Prijelaz s faksa u poslovni svijet Tani je prošao bezbolno. Zbog stečenog znanja, teorijskog i praktičnog, vrlo se brzo i lako snašla u industriji za koju se obrazovala. No kao poslodavac, svjesna je da mladi posloprimci nemaju svi istu pozadinu kada je u pitanju obrazovanje, i još je više svjesna toga koliko se tržište rada mijenja te što se sve danas traži od netom diplomiranih koji traže svoje prvo zaposlenje.

„Mladi ljudi danas imaju velike ambicije, svi odmah na početku žele biti nekakvi menadžeri, žele biti važni, doprinositi… Od njih se očekuje da određene stvari znaju, da su sudjelovali na stvarnim projektima i da posjeduju određene vještine, ali ne mogu imati životno iskustvo. Često na intervjuima
razgovaramo s kandidatima koji imaju mnogo potencijala, ali moraju još dosta toga naučiti. Nedostaje im upravo životnog iskustva. Naravno, možeš početi ranije raditi, ali moraju proći određene godine da to stekneš“, objašnjava. „Iz perspektive poslodavca sam često suočena s još jednim problemom, a to su mladi zaposlenici koji vole ´skakati´ s posla na posao. Ne zato što im je na jednoj poziciji loše nego zato što žele probati nešto drugo. Moj savjet bi im bio da tijekom studiranja, između 18 i 22 godine, probaju raditi par različitih poslova dok se ne nađu. A kasnije, neka ostanu na poziciji barem godinu, dvije, da nešto i nauče.“

Mrvicu spremniji, mrvicu iskusniji, mrvicu bolji

Bazzar danas ima tridesetak zaposlenih, a svi su oni svoju priliku u jednoj od najpoželjnijih tehnoloških tvrtki dobili i zbog svog obrazovanja, skupa vještina, radnog iskustva, spremnosti na učenje i usavršavanje, entuzijazma i ljubavi prema onom čime se bave. Iako dolaze iz različitih priča, Tana primjećuje jedan uzorak koji se ponavlja svaki put kad surađuje s nekim tko je završio njezin faks.

„Ono što vidim po ljudima koji su kod nas na praksi i po netom diplomiranim studentima ili kolegama s kojima surađujem u drugim tvrtkama, a koji su svi diplomirali ili još studiraju na RIT Croatia, uvijek se dogodi da su mrvicu spremniji, mrvicu bolji i mrvicu iskusniji. Naravno, veličina te mrvice ovisi od
osobe do osobe. Ali se vidi koliko im RIT Croatia daje širinu unutra industrije za koju uče. Daje im konkretno znanje koje mogu vrlo brzo primijeniti i pokazati na poslu. Upravo zato i smatram da, ako nekoga zanima biznis ili IT, RIT Croatia je trenutno najbolja opcija u Hrvatskoj. Ni u jednom trenu nisam požalila što sam krenula tim smjerom, dapače, mislim da mi je upravo studij u velikoj mjeri odredio ovo gdje sam danas i da mi je stečeno znanje i iskustvo iz vremena studiranja neprocjenjivo pomoglo u životu“.

A koji savjet iz studentskih dana joj i danas zvoni u glavi?

„Hmm… ne znam ovako na prvu… možda ´never give up´? Malo sad to zvuči američki, ali zapravo je realno, točno tako, samo guraj dalje!“ Uz ovakvu odskočnu dasku ne čini se teško ostati fokusiran i ne odustati od snova koji se, možda u početku, čine kao oni koji se nikad neće ostvariti.

Senior project – umjesto tipkanja diplomskog rada, studenti razvijaju aplikacije za Rimac Automobile

„Dva tima rade na glasovnom upravljanju za in-Vehicle Entertainment sustav baziran na Amazon Alexi, a tri tima rade na projektu na kojem razvijaju mobilnu aplikaciju za Renault ZOE putem koje se mogu pratiti performanse pojedinih dijelova automobila te upravljati npr. trubom i sl. S obzirom na to da ovi projekti spadaju čak i u domenu AI, iskustvo koje steknu može biti primijenjeno na poslovima razvoja sličnih sustava u domeni big data aplikacija ili virtualne i umjetne stvarnosti što će svakako biti vrlo popularni poslovi i u budućnosti“, objašnjava Martin Žagar.

„Što se tiče Renaultovog električnog automobila, radi se o aplikaciji koja će na svojevrstan način biti kontrola rada automobila, na primjer, pokazivat će prijeđenu kilometražu u određenom periodu ili udaljenost do najbliže punionice. S druge strane, Alexa je virtualna asistentica koja će upravljati infotainment sustavom u automobilu; navigacijom, telefonom,… Sigurno znate da postoje slična rješenja, međutim ona su u principu zatvorena i ne samo da ih ne možete koristiti nego ih ne možete ni kupiti“, dodaje Žagar.

Proof of concept koji može postati dio C_Two automobila

„Alexa koju razvijaju i koja još nije implementirana u automobilima je potencijalno open source rješenje koje neće biti vezano uz kompaniju nego tehnologiju. Posebnost Alexa projekta je u tome što je to istraživački projekt i ni u tvrtki partneru nisu imali previše inputa u vezi izvedbe. Znali su koju bi
tehnologiju upotrijebili, ali nisu imali gotovo rješenje. U tome se ovaj projekt razlikuje od onih u kojima partner ima već neku beta verziju rješenja i nekakav backup. U ovom slučaju ne postoji ništa osim onog što studenti naprave, njihov rad će biti proof of concept koji će dokazati da je tehnologiju moguće primijeniti u konkretnom okruženju i da ona funkcionira. Studenti sami moraju donijeti inženjerske odluke prilikom definiranja i dizajniranja sustava i prezentirati minimalni održivi proizvod“, dodaje. Članovi spomenutih timova tako su do jučer bili kolege, a danas već ozbiljna konkurencija u poslovnom svijetu. Naime, Rimac Automobili su oni koji biraju najbolje rješenje, a onda i to rješenje dalje razvijaju.

Studenti na takvom projektu rade cijelu godinu, pripremaju projektnu dokumentaciju, pišu specifikacije, a na kraju moraju održati i pitch prezentaciju pred klijentom. Uz implementaciju teoretskog znanja u praktični rad, razvijaju soft skills.

No ne rade uvijek na istraživačkim projektima. Prošle godine su na jednom projektu u suradnji s Ministarstvom zdravstva Republike Hrvatske, poliklinikom Bagatin i Klasterom zdravstvenog turizma Kvarnera razvijali aplikaciju za zdravstveni turizam. Nakon završetka projekta, iskazan je interes za nastavkom suradnje, a senior project se iz završnog projekta na studiju razvio u ozbiljan posao i potpis poslovnog ugovora. Upravo je izravni doticaj s industrijom i potencijalnim poslodavcima najveća korist koju student može dobiti. S prvim danom završetka studija nema tumaranja ni procesa upoznavanja, poslodavac već dobro zna tko ste, što ste i za što ste sposobni.

Rad u multikulturalnim timovima koji se nalaze na tri kontinenta!

Možete zamisliti do kakvog kulturoloških razlika dolazi zbog svega toga. Ali to je u krajnjoj liniji iskustvo koje ne možete kupiti i koje će vas naučiti kako se postaviti u stvarnom poslovnom svijetu“, naglašava prof. Žagar

Edukacija orijentirana prema stvaranju karijere

Ono što definira sustav obrazovanja koji provodi RIT Croatia je obrazovanje usmjereno na razvoj karijere. Cjelokupni programi i kurikulum su osmišljeni tako da pripremaju studenta za tržište rada. A ono se unazad nekoliko godina značajno promijenilo. Od mladih ljudi se očekuje određena količina praktičnog znanja, poslovnog iskustva i odrađene prakse tijekom studija. S faksa nije dovoljno izići s diplomom.

„Ne bih rekao da tržite rada vrši prevelik pritisak na netom diplomirane koji traže posao, to nekako više doživljavam kao preusmjeravanje iskustva i znanja. Sustav više ne zahtijeva samo teoretsko znanje, već i praktično jer bez njega teorija nema pokriće. Studenti od prve godine moraju raditi s hands on pristupom i to im vjerojatno vrši određen pritisak, ali upravo je to ono što poslodavac cijeni. Ako je poslodavcu potrebno šest mjeseci da preoblikuje i nauči studenta koji barata samo teorijom, možda taj isti poslodavac nema vremena ili želi nekoga kome će trebati znatno manje vremena. Poslodavac želi nekog tko je spreman raditi, odmah i sad. Iz te perspektive ne bih rekao da su visoka očekivanja teret nego preoblikovanje samog edukacijskog procesa na bolje. Studenti možda to ne cijene odmah, ali će doći trenutak u kojem će prepoznati stvarnu vrijednost“, zaključuje Žagar.

Hands on pristup, projektni zadaci, opće obrazovanje i obavezna praksa – ključni elementi za dobar početak

„Prvo bih svakako izdvojio hands on pristup i projektne zadatke. Studenti od prvog dana uče na primjerima jer smo svjesni da teorija bez praktične primjene ne vrijedi. Većina predmeta na svim godinama u sklopu kurikuluma ima projektni zadatak, individualni ili grupni. Uzmite kao primjer senior project. Na drugim faksevima diplomski rad isprintate ili predate na USB-u i to je to. Na RIT Croatia vaš senior project postaje izvrsna referenca za zapošljavanje. Radili ste na stvarnom projektu za Rimac Automobile, a vaše rješenje tvrtka će implementirati u svoju ponudu. Takvo iskustvo ne možete kupiti, a njegova vrijednost je nemjerljiva, čak i ako pogriješite i ne napravite sve savršeno.

Drugi vrlo važan segment obrazovanja na RIT Croatia koji želim istaknuti je sveobuhvatno opće obrazovanje koje naši studenti dobiju u sklopu kurikulima svih smjerova. Na primjer, uče kritičko mišljenje, kritičko pisanje ili psihologiju. Takvi kolegiji razvijaju njihov soft skills set. Vrijeme kada smo
IT-jevca zamišljali kao nekog tko nema razvijene socijalne vještine je prošlo.

Treći segment je obavezna praksa u području svog studija koju svaki student tijekom četverogodišnjeg obrazovanja mora odraditi. Tih 800 radnih sati podijeljeno je u dva ciklusa tako da studenti rade preko ljeta, nakon 2. i 3. godine. Već kroz stručnu praksu usmjere se, a neki nađu prvi ozbiljan posao. Vrijednost umrežavanja u poslovnom svijetu u tako ranoj fazi je neprocjenjiva. Ne smijemo zaboraviti ni mogućnost studentske razmjene između RIT kampusa u svijetu u kojoj se stječe jedinstveno iskustvo upoznavanja nove okoline, načina razmišljanja i poslovne kulture“, zaključuje Žagar.

Od klinca s bujnom maštom do glavnog kreativca u multinacionalnoj kompaniji

„Kao klinac u Labinu s prijateljima sam stalno smišljao reklame i već sam tad shvatio da u tome uživam i da se želim baviti nečim kreativnim. Sve što sam radio na faksu išlo je u tom smjeru, a u završnom radu sam pisao o psihologiji marketinga i brendinga. Istraživao sam kako ljudi reagiraju na različite podražaje u stvarnom svijetu da bi kupili neki proizvod, kako reagiraju na boje ili mirise. Zanimljivo je, recimo, da će osoba, nakon što pročita priču koja govori o starosti, sporije koračati hodnikom od točke A do točke B. Zainteresirala su me psihološka istraživanja koja su provedena u sferi marketinga jer mi je ljudsko ponašanje oduvijek bilo zanimljivo“, objašnjava Moreno.

„Sjećam se da sam još tijekom studija na RIT Croatia u udžbeniku čitao o tome u kojem se smjeru kreće marketing. Pisalo je da je sljedeća marketinška faza iskustvena, upravo ova u kojoj se sada nalazimo. Sve to bilo mi je vrlo eterično, novo, neistraženo,… U svakom slučaju dovoljno zanimljivo da nastavim obrazovanje, a onda i karijeru u tom smjeru“.

Život i rad na granici između umjetnosti i tehnologije

Nakon završenog faksa zaposlio se kao copywriter, a zatim slijedi nekoliko poslova koji nisu imali izravne veze s oglašavanjem. Trebalo je proći određeno vrijeme da ponovno shvati da želi dublje istražiti svoj inicijalni smjer i područje interesa pa se nakon jednog slučajnog poznanstva i par vrlo dobrih savjeta našao u New Yorku na Parsons School of Design – The New School. Još par godina obrazovanja i par godina rada po agencijama, među kojima je bila i Fake Love – ona New York Timesa, i Moreno je dobio ponudu koja se ne odbija, iz tvrtke PepsiCo. Njegov posao jednako je uzbudljiv, zanimljiv i hot koliko i zvuči.

„U zadnjih pet godina svi moji projekti bili su na granici između umjetnosti i tehnologije. To je svijet u kojem živim i radim u posljednje vrijeme. U sklopu jednog od interesantnih projekata na kojem sam radio prije par godina pretvorili smo cijelu zgradu u Tokiju u četrnaest različitih augmented reality
aktivacija. Kad si ušao u zgradu, mogao si, uz pomoć mobitela ili naočala, promatrati kako se prostor mijenja sukladno tvojoj interakciji s njim. Imali smo audio reaktivne zidove koji su reagirali na glazbu koja je bila rasprostranjena kroz čitavu zgradu i različite uzorke koje smo mogli izvući iz zida putem AR-a i s njima slikati unutar prostora“, objašnjava Moreno svoj posao koji djeluje kao najzabavnija, najkreativnija i najozbiljnija dječja igra.

Hoćemo li uskoro ovakve stvari primjenjivati u svojim domovima?

AR kao ´prirodna´ ekstenzija svakog čovjeka

„Apsolutno, mislim da to nije upitno! Vjerujem da će upotreba tih tehnologija biti raširena u tvrtkama poput Applea koji će je lansirati na tržište putem nečeg što neće biti teže i kompliciranije od mobitela. I da će, baš kao što je to danas mobitel, i te, recimo naočale, postati ekstenzija čovjeka, a interakcija sa stvarnim svijetom bit će puno bogatija“, govori Moreno o nekoj bliskoj budućnosti koja na prvu djeluje kao scena iz ZF filma, no negdje je već izuzetno zabavna i kreativna sadašnjost.

„Proširenu stvarnost prvenstveno koristim u poslu, u aktivacijama na kojima radim. Često s tehnolozima surađujem na izvedbi sadržaja, interakcije, na user experienceu koji je potreban da bi AR zaživio i bio intuitivan u svakodnevnoj upotrebi. I privatno ga koristim. Ako moram kupiti namještaj u Ikei i želim vidjeti kako će se on uklopiti u moj dnevni boravak, koristit ću njihovu aplikaciju. Oni su odličan primjer kako uspješno koristiti AR tehnologiju u određenoj industriji. Neki dan je Pizza Hut počela dostavljati pizze u kutiji na kojoj je Pac-Man igra. Skeniraš kutiju, a Pac-Man je krene jesti“.

Primjera je mnogo, a najinteresantniji su, prema njegovom mišljenju, oni koji se događaju u stvarnom svijetu i vezani su uz arhitekturu.

„U New Yorku mnoge arhitektonske tvrtke inkorporiraju AR u svoje zgrade. Ako takvi trendovi niču u arhitekturi, a građevine su stalne, onda je to dobar znak da se radi o tehnologiju koja će se zadržati. Tehnologija se već sad primjenjuje i u medicini i policiji. I kao kod svake nove tehnologije te primjene moraju prvo zaživjeti u industriji iz koje se onda nekako prirodno preliju u privatnu sferu života i široku upotrebu“, smatra.

Plodno tlo za pristup i razvoj novih ideja i tehnologija

Kada će se u Hrvatskoj početi češće primjenjivati proširena stvarnost, ne samo u marketinškim kampanjama ili industriji nego i u privatnoj sferi života? Jesmo li još uvijek premali da bi se ukorijenila u društvu jednakim intenzitetom i brzinom kao što se to događa u SAD-u ili smo financijski inferiorniji i nemamo budžete za ulaganje u razvoj novih tehnologija?

„Najveća prednost SAD-a je u tome što se poruka odašilje nevjerojatnom brzinom. Čim se pojavi novi trend, velika i kritična skupina sposobnih i kreativnih ljudi spremna je skočiti i baciti se na posao. Uz to, postoji velik broj studija i inkubatora koji potiču razvoj tehnologija i spremni su te, ako imaš dobru ideju, uključiti u taj inkubator i dati ti financijsku potporu za razvoj svoje ideje. Podrška je velika, a zajednica još veća i u stanju je gurati bilo koji tehnološki smjer većom brzinom nego u Hrvatskoj“, govori Moreno iz vlastitog iskustva. Unatoč tome, smatra da u Hrvatskoj ima mnogo talentiranih ljudi, ali da i dalje postoji problem nedovoljne široke primjene i prilagodbe jer proširena stvarnost, prema njegovim riječima, nije nikakva ´magija´ već samo sadržaj, a onaj tko je dobar u izradi tog sadržaja napredovat će brzo na tom polju. Sve se svodi na to da sadržaj bude primamljiv, jednostavan za upotrebu i uvuče u immersive svijet.

Kako se prilagoditi materijalnom tržištu rada s virtualnim elementima

„Što sam dulje u poslu sve mi se više čini da su očekivanja od ljudi koji dolaze u tvrtku sve veća. I to se ne odnosi samo na mlade ljude. Kad sam stigao u Pepsi, od mene se očekivalo da budem ne samo dobar kreativac nego i dobar strateg, dobar u budžetiranju, dobar u produkciji,… Mnogo je poslova, a onaj kreativnog direktora je jedan od njih, koji objedinjuju nekoliko različitih vještina“, objašnjava Moreno.

O prednostima i manama takvog stava i odnosa prema zaposlenicima moglo bi se raspravljati, jer koliko je dobrog u tome što ste sposobni baratati brojnim znanjima i razumjeti razne segmente poslovanja, toliko je ponekad kontraproduktivno kada se ne možete usredotočiti na svoj primarni posao. A razvoj vlastitog potencijala u segmentu svog polja interesa nešto je s čim je Moreno krenuo još za vrijeme studija.

„Na RIT Croatia sam dobio inicijalnu ideju o onome čime se želim baviti, a faks mi je omogućio da se kroz predavanja mogu usredotočiti na određeno područje. Kako je to izgledalo u praksi? Ako sam, na primjer, radio na tezi iz psihologije, marketinga i brandinga, slušao sam kolegije vezane uz ta područja. Način studiranja na RIT Croatia pružio mi je mnogo više slobode u strukturiranju kolegija i odabiru tema unutar tih kolegija kako bih se mogao baviti onim čime sam želio“, ističe Moreno prednosti svog visokoškolskog obrazovanja.

„Činjenica da je svako predavanje bilo na engleskom i da si morao razmišljati, razgovarati, pisati, sudjelovati u bilo kakvoj interakciji na engleskom je izuzetno bitno. Mislim da mi je studij na RIT Croatia otvorio neka vrata koja bi mi bez diplome tog faksa bila zatvorena. Upisao sam magisterij na dosta dobroj školi u New Yorku što bez RIT Croatia, čini mi se, ne bi bilo moguće. Čak i kad bi bilo moguće, mislim da napredak koji sam ostvario ne bi bio toliko brz. Imao sam dobar start, poznavao sam kulturu, način komunikacije i interakcije s ljudima. Vjerujem da mi je sve što sam prošao na RIT Croatia, od predavanja do profesora, bilo neizmjerno važno iskustvo za ovo što radim sada.“

A kako da oni koji će tek zakoračiti u svijet studiranja na RIT Croatia to iskustvo oblikuju u prvi korak prema željenoj karijeri?

„Radite na portfoliju! Važno je raditi i imati želju da radiš nešto u ovom svijetu. Dobro je imati cilj, koliko god mutan on bio. I razvijati se u tom smjeru. Čak i ako ne ostvariš taj cilj, ono što otkriješ putem postane nekakva smjernica za to u kojem bi segmentu mogao uspjeti u životu. Imati cilj, koliko god nejasan bio, razviti portfolio koji stremi tom cilju i to je to. Jednostavno, ali trebale su mi godine da to shvatim.“

Mala tvrtka s velikim apetitima u AR, VR i AI svijetu

Riječ je o mladoj startup agenciji koja se prvotno bavila razvojem aplikacija za web i mobilne platforme, a sad im je fokus na miješanoj i virtualnoj stvarnosti i gamificiranom marketingu.

„Tvrtka je osnovana prije godinu i pol dana. Razvijali smo se sa svakim novim projektom, išli smo dalje i tako je nastala tvrtka koja se bavi tim čudnim marketingom u kojem spajamo krajnje korisnike s brendovima pomoću immersive iskustva“, objašnjava Josip uz kojeg Definition8 čini šestero mladih, pametnih, obrazovanih i nevjerojatno talentiranih ljudi.

„Počeli smo s Instagram filterima i, iskreno, nikad nisam planirao da to postane nekakav biznis, nisam ušao s tom idejom u cijelu priču, jednostavno se dogodilo. Došao nam je klijent koji je želio da mu napravimo filtere. Pa je došao drugi, treći,… Zaključio sam da postoji tržište i da bi mogli raditi još neobičnije projekte. Naime, mi nismo softver i development agencija koja radi normalne aplikacije i normalne web stranice nego smo u toj jednoj niši u kojoj radimo te lude, lude stvari. Nove tehnologije dolaze praktički na tjednoj bazi, pogotovo kada je riječ o marketingu, tako da stalno implementiramo nove stvari u ponude klijentima unutar područja marketinga, zabave, turizma i tržišta nekretnina“, ističe Josip industrije kojima se najviše bave.

„Tvrtke u regiji su definitivno otvorene prema tom tipu marketinga. Naravno, postoje neke kojima to još nije u fokusu, a sve ovisi o tome kakav tvrtka ima brand awareness i koliko bi im implementacija tih rješenja pomogla. Željeli bi ostati u Hrvatskoj, ali ciljamo na klijente s regionalnog i svjetskog tržišta“, dodaje.

Portreti nepostojećih ljudi napravljenih uz pomoć umjetne inteligencije i izloženi u galeriji smještenoj u virtualnoj stvarnosti

A ako ne radi za nekog klijenta, radi za sebe. Ideja ne manjka, a s obzirom na odlične sposobnosti organizacije i upravljanja vremenom, stigne sve!

„Trenutno radim na jednom projektu vezanom uz digitalnu modu, radi se o virtualnim try-on rješenjima koja želim implementirati u igrice gdje bi ljudi mogli kupiti i nositi te odjevne predmete. S kolegama radim na nekoliko internih projekata kako bi imali što pokazati potencijalnim klijentima. Zaključili smo da prvo moramo izraditi minimalni održivi proizvod da bi mogli nešto konkretno prezentirati. Nije isto ako klijent nešto dobije raspisano na A4 papiru ili testira to uživo. Mnogo studija slučaja koje smo napravili su zapravo naši interni projekti. Jedna od njih je ´Gallery of non- existing people´ u kojoj smo u virtualnoj stvarnosti napravili galeriju ljudi koji ne postoje jer su napravljeni pomoću umjetne inteligencije“, dodaje Josip kojem je ovo i hobi i posao i ljubav. U poslovni svijet je zakoračio s 21 godinom i to kao osnivač startupa iza koga nije stajao poslovni anđeo ili uspješna IT tvrtka, samo roditelji.

„Podržavaju me u svakom smislu te riječi, zaista imam sreće. Sviđa im se to što radim i svaki put kad napravim neki novi projekt, šaljem njima da pogledaju“.

Vrijeme uloženo u razvoj vlastitih projekata, networking i izradu portfolia je najbolje uloženo vrijeme

Jedan od razloga zbog kojih je tako hrabro i odvažno kročio u vlastiti posao sa svega 21 godinom leži i u načinu na koji je izgledalo njegovo obrazovanje. Na studiju kojeg privodi kraju prvi je put imao izravan dodir s industrijom. Upravo to ističe kao jednu od prednosti RIT Croatia.

„RIT Croatia mi se činio kao najbolji odabir, pogotovo zato što je na engleskom jer programiranje i hrvatski jezik ne idu zajedno. Uz jezik, jedan od najvećih benefita studiranja na RIT Croatia je odličan networking i sjajni profesori koji su ti u svakom trenu spremni pomoći, bilo da je riječ o projektu za faks ili nečemu što radiš za sebe. A na naš ´Career Education Day´ dolaze ponajbolje tvrtke iz Hrvatske i regije“, objašnjava Josip kojem usklađivanje obveza na faksu i poslovnih obaveza ne predstavlja problem jer uz dobru organizaciju vremena sve stigne.

„Još jedna stvar je vrlo bitna, a to su projekti na kojima radimo tijekom svih godina studija. Vrlo su slični onima koji nas čekaju u stvarnom, poslovnom svijetu. Prolazimo kroz sve faze, od sastanaka preko izrade dokumentacije do programiranja i dizajna; prođemo kroz kompletan životni ciklus projekta. A završni projekt, nešto kao diplomski rad, na kraju prezentiramo stvarnim klijentima“, govori Josip koji trenutno radi na jednom takvom projektu za Rimac Automobili.

Sve ovo može djelovati zastrašujuće brucošima koji nisu ni krenuli na faks, a već moraju razmišljati o tome kako napraviti dobar portfolio, koji su koraci koji će ih dovesti do željenog radnog mjesta u nekoj od najjačih tvrtki industrije koju su odabrali ili kako pokrenuti startup. Josip možda nema univerzalan odgovor na ta pitanja, ali ima izvrstan savjet kojeg daje iz vlastitog iskustva.

„Radite na svojim projektima, stvarajte nove stvari i kreirajte svoj portfolio. Uložite slobodno vrijeme u nešto što možda i neće biti plaćeno, ali će vam biti korisno onda kada ćete poslodavcu morati pokazati što sve znate i možete napraviti. A faks će vam kroz praktični dio nastave osigurati dobar ´trening´“.

Kojim poslovima budućnosti će se baviti današnji brucoši?

„Vjerujem u metaverse, alternativni svijet u virtualnoj stvarnosti. Idemo prema tome. Većina poslova budućnosti, barem kada govorimo o IT industriji, digitalno je usmjerena u taj svijet. Naravno, ne smijemo zaboraviti i umjetnu inteligenciju koja se razvija nevjerojatnom brzinom i to ne samo za algoritme i prikupljanje podataka nego i u polju umjetnosti. Poslovi budućnosti će sigurno ići u tom smjeru“.

Dok ne odluta u metaverse ili se posveti nekom novom projektu, ono malo slobodnog vremena koje ima Josip rado provodi na Mediumu, Facebooku, Instagramu, Twitteru i LinkedIn-u. Sad kad znate gdje je, zapratite ga. Vidjet ćete sjajne stvari koje radi.

Kako student RIT Croatia završi u Googleu?

„Kad govoriš o Googleu sve to skupa izgleda vanzemaljski i kao da tamo rade nekakvi svemirci i ne znam što sve ne“, započinje Branka priču kroz smijeh.

„Postoji određen put koji moraš proći da bi završio u Googleu i svi koji tamo rade imaju određene sličnosti. Prvenstveno mislim na radno iskustvo. Još na faksu pružila mi se mogućnost odlaska na praksu tijekom ljeta koja mi je bila neprocjenjiva. Ne govorim to zato što sam radila nekakve vrlo bitne poslove, već zato što sam dokazala sebi da se mogu snaći i pronaći posao u New Yorku, bez ičije pomoći, s 21 godinom“, govori Branka koja je RIT Croatia prvenstveno upisala zbog želje za studiranjem na engleskom jeziku. U to vrijeme nije joj bio toliko bitan smjer studija koliko činjenica da studira na američkom faksu. Naime, oduvijek je željela otići preko bare i završiti studij vezan uz engleski jezik i američki način školovanja.

Nakon diplome, zaposlila se u jednoj domaćoj IT tvrtki usmjerenoj na oglašavanje slobodnih radnih mjesta i predselekciju kandidata. Bila je zadužena za prodajni dio prema poslodavcima, ali i, vlastitom voljom i željom, za implementaciju i razvoj njihovog sadržaja na webu. Nakon 5 godina rada dobila je ponudu da radi za Google. Vjeruje da joj je upravo širina posla, s jedne strane rada s poslodavcima u toj fizičkoj sferi, a s druge strane preko weba, pomogla da se zaposli u Googleu. U to vrijeme, govori, nisu mogli pronaći nikoga u Hrvatskoj tko je radio išta vezano uz web, a uz to i prodaju.

Google voli generaliste s radnim i životnim iskustvom

„Tijekom selekcijskog procesa u Googleu, važno im je da si završavao obaveze na vrijeme, odnosno da nisi studirao 15 godina jer bi to značilo da nećeš izvršavati obaveze ni dok si zaposlen kod njih. Važno im je jesi li već negdje nešto radio i draže im je da si generalist, a ne specijalist. Kad dođeš raditi za njih, ti si na neki način poput vlasnika malog biznisa. Pomažu ti na sve načine da uspiješ u svom poslu, ali se od tebe očekuje da nešto znaš i da si sam pokretač stvari. Gledaju i to jesi li ikada živio vani. Često im dolaze ljudi kojima je taj put u Dublin prvo razdvajanje od roditelja koje zna rezultirati potpunim šokom. Naravno, gledaju se i ocjene s faksu, ali ne toliko zbog toga što im je važno kakve si ocjene imao već zato što im je bitno da ono što radiš, radiš dobro“, napominje Branka koja je u Googleu stekla neprocjenjivo radno i životno iskustvo i znanje. Zanimljivo je to da je već po završetku faksa imala listu tvrtki za koje je željela raditi. Na njoj je, pogađate, bio i Google. Odgajana je, govori, u duhu one ´ne postoji ništa što ne mogu i nema toga što želim, a ne mogu dobiti´.

„Kad odlučiš nešto, onda se to tako i dogodi. Smatram da uvijek treba imati neki viši cilj i raditi u tom smjeru. Moraš znati što te čini sretnim, što nesretnim i što želiš, a što ne želiš“, zaključuje.

Nakon povratka u Hrvatsku i par godina rada u raznim tvrtkama odlučila je da želi pokrenuti nešto svoje.

„Cijeli život sam provela u korporacijama, od Googlea preko zastupništva Facebooka za Hrvatsku do A1 i tvrtke MojPosao u kojoj sam se zaposlila odmah nakon faksa. Sve ono što sam naučila u korporacijama, a zaista sam radila u vrhunskim, sad mogu primijeniti na svoju tvrtku i točno znam što trebam raditi. Priznajem, nedostajalo mi je kreativnosti i nisam mogla odlučiti što bih radila no tu mi je pomogao bivši kolega iz Googlea. Nakon brainstorminga i par sastanaka pokrenula sam franšizu online škole programiranja za djecu Coding Giants“, objašnjava Branka, vlasnica licence poljske škole programiranja za tržište Hrvatske. Odluka o otvaranju franšize iz područja programiranja nije bila neobična s obzirom na to da je cijeli svoj poslovni život provela u digitalu. Polaznici njezine škole su djeca od 7. do 19. godine koja kroz i na zabavan način prilagođen njihovom uzrastu uče programirati, izrađivati web stranice, mobilne aplikacije i računalne igrice – sve ono što jedno STEM orijentirano dijete želi znati.

Faks koji studente uči razmišljati na strukturiran način i priprema ih za rad u realnom sektoru

Poduzetnički mindset joj je u genima, njezina obitelj je cijeli život u privatnom biznisu. Kada se tome doda korporativno iskustvo i odlična baza tijekom visokoškolskog obrazovanja, uspjeh je zagarantiran. Upravo je ovo posljednje jedan od najvažnijih temelja za dobar početak razvoja bilo
koje karijere.

„Faks me naučio razmišljati na strukturiran način, naučio me da se stvari ne rade kampanjski i naučio me kako se snaći i gdje pronaći informacije. Naučio me kako da postanem specijalist generalist. Danas se na tržištu rada traže generalisti koji mogu pokriti velik opseg posla, a ono što ne znaju, znaju koga trebaju pitati za pomoć ili gdje potražiti informacije. Uz sve to, smatram da mi je i obavezna praksa koju smo morali odraditi za vrijeme studija, mnogo pomogla. U koji god tvrtku da dođeš, nešto ćeš naučiti i upoznat ćeš ljude koji će ti možda jednoga dana biti poslodavci. Studiranje na RIT Croatia nas je jako dobro pripremilo za snalaženje u realnom sektoru“, govori Branka i dodaje „Svakako moram istaknuti i način razmišljanja koji nam je usadio faks“. Uz veliku prednost studiranja na engleskom jeziku, projektno usmjerenu nastavu i obavezne prakse, uvijek će istaknuti i poseban odnos profesora prema studentima.

„Imali smo jednog divnog američkog profesora. Njegova supruga bi nam pripremila tradicionalne kolače, a mi bi kroz razgovor učili o američkom načinu života. Naučio nas je da svakome uvijek treba dati priliku i da uvijek možeš nešto naučiti od starijih i iskusnijih od sebe. Taj personal touch je bio nevjerojatan i nikada se tijekom studija nisam osjećala kao da sam bila samo jedan od studenata“.

A što bi bivša studentica poručila kolegama brucošima?

„Sjednite u prve tri klupe! Kad već morate biti na predavanju, onda bar poslušajte što vam profesor govori. Morat ćete manje učiti kod kuće“, govori kroz smijeh. „I vjerujte u sebe, učite i radite. Kad nešto zaista želiš, možeš to i učiniti.“

Prihvatite izazov

Iako se može, na prvi pogled, činiti da studij ili praksa u drugoj državi nije ništa posebno – varate se. Čim napustite poznatu okolinu, pred vas se stavljaju jedinstveni izazovi koji vam mogu pomoći da stvorite nova iskustva i steknete nove vještine, ali i odrastete i pripremite se za “svarni svijet”. 

Činjenica je da nismo svi jednaki i da će nekima biti veoma lako donijeti odluku o odlasku u drugu zemlju na nekoliko mjeseci. Drugima će to pak biti izuzetno teško i željeti će odustati. No, izlazak iz zone komfora, odlazak u stranu zemlju u kojoj ne poznajete nikoga, ne govorite jezik, a  možda i prvi put putujete izvan granica svoje države, u vama će sigurno probuditi neku novu osobu. 

Studij ili praksa u stranoj državi je izazov, ali izazov koji može donijeti toliko toga pozitivnoga. 

Upoznajte različite kulture

Jedna od glavnih prednosti studija ili prakse u drugoj zemlji je upoznavanje novih ljudi iz cijelog svijeta, ali i ulazak u potpuno novi okoliš i kulturno okruženje. 

Uz to što ćete imati prilike upoznati neke nove ljude, nove gradove i nove kulture, moći ćete iskušati i novu hranu, lokalne aktivnosti, ali i istražiti neka područja koja nisu baš na turističkim kartama svijeta. 

Multinacionalno okruženje pomoći će vam da postanete svjesniji vlastite kulture i kulturnog naslijeđa, ali i da prihvatite druge kulture i poštujete sve njihove razlike. 

Studirajte na vodećim svjetskim fakultetima

Bez obzira na to što studirate i na kojem fakultetu, odlazak na studij u drugu državu omogućit će vam upoznavanje s drugačijim načinom studiranja. Veliki kampusi koji na jednom mjestu okupljaju studentske domove, nekoliko različitih fakulteta i dodatne sadržaje, mogu se činiti poput studentskih gradova, ali i omogućiti vam da iskusite nešto drugačiji studentski život od onoga kod kuće. Međunarodni studenti obično imaju posebnu pažnju fakultetskog osoblja, a često im se nude i dodatne mogućnosti edukacije i prakse kako bi se lakše uklopili u nastavu i studij. 

Neki fakulteti imaju i svoje podružnice u drugim državama pa možete iskusiti nastavak svog studija na svom fakultetu, ali na drugoj strani svijeta, okruženi novim ljudima i kulturama.

Iskoristite priliku za izgradnju međunarodne karijere

Čak i nekoliko tjedana provedenih u inozemstvu može vam donijeti prednost prilikom zapošljavanja. Poslodavci, pogotovo oni u velikim multinacionalnim kompanijama, cijene potencijalne zaposlenike koji imaju međunarodno iskustvo – bilo da se ono odnosi na studij ili praksu. 

Takvi zaposlenici obično se lakše snalaze u nepoznatim situacijama, cijene tuđu i svoju kulturu, razumiju izazove međunarodne suradnje, a često su i spremni na rad u podružnicama u inozemstvu. Sve su to vještine koje su već sada na cijeni, a u budućnosti će biti još važnije. 

Stvorite nova prijateljstva i poslovne kontakte

Studij u inozemstvu omogućit će vam da upoznate nove ljude, stvorite nova prijateljstva, ali i razvijete temelje za buduće poslovne suradnje. Naime, čak i ako ste samo kolege na fakultetu koji se povremeno pozdravljaju, brojni međunarodni studenti ostaju u kontaktu i nakon što se vrate u svoje matične zemlje. Fakulteti čak organiziraju klubove diplomanata u kojima okupljaju studente sa svih strana svijeta i potiču ih da održavaju veze i nakon diplome. 

Jer upravo takve veze i poznanstva mogu dobro doći prilikom traženja posla u međunarodnim kompanijama. Tako vam bivši kolega može javiti za neku otvorenu poziciju, napisati preporuku, pomoći u snalaženju u novom gradu, ali i biti potencijalni poslovni kontakt jednom kad krenete stvarati vlastitu karijeru. 

Isto je i s praksom u inozemstvu. Svi kontakti koje ostvarite tijekom obavljanja prakse – od mentora, drugih praktikanata pa do stalno zaposlenih u toj tvrtki, mogu vam jednom u budućnosti biti važni i pomoći da ostvarite neki poslovni dogovor. Stoga nemojte propustiti priliku za networking i povezivanje s ljudima. 

Upoznajte nove države i kulture

Kad se već nađete u stranoj zemlji, iskoristite tu priliku i upoznajte ju. Posjetite najpoznatije lokacije, ali i otkrijte one koje se ne spominju u turističkim vodičima. Tu vam uvelike mogu pomoći kolege studenti koji studiraju i žive u toj zemlji. 

Ovisno o vašim mogućnostima i interesima, posjetite i obližnje zemlje, kako biste mogli proširiti svoje vidike, ali i opustiti se i zabaviti. Sa svakim prijeđenim kilometrom stvorit ćete nove i jedinstvene uspomene koje će trajati do kraja života. 

Postanite neovisni

Studij u drugoj državi, daleko od prijatelja, roditelja i svih onih koji su se do sad brinuli za vas, natjerat će vas da postanete “odrasli” i neovisni. Da, savjetnici i mentori na fakultetu odnosno  u tvrtki u kojoj obavljate praksu, mogu vam pomoći, no u većini slučajeva morati ćete se snaći sami. 

Gdje jesti? Što kuhati? Trebam li plaćati režije? Kako? Trebam li prijaviti svoj boravak u policiji? Gdje je hrvatska ambasada? Koga nazvati ako se razbolim? Samo su neka od pitanja na koja ćete sami morati saznati odgovore. Možete pitati nekoga, “guglati” ili sami istražiti. Izbor je vaš. 

Prilikom odabira studija, razmislite i o tome da barem jedan semestar provedete u inozemstvu. Informirajte se postoje li fakulteti s kojima je vaš željeni fakultet povezan i s kojim ima razrađen program razmjene studenata?

Razmjena studenata u vrijeme pandemije COVID-19

Pandemija COVID-19 koja je 2020. zahvatila cijeli svijet promijenila je način na koji su studenti pratili nastavu diljem svijeta. Većina je morala napustiti kampuse i studentske domove, vratiti se kućama te pratiti predavanja i polagati ispite online. Oni studenti koji su se našli na studentskoj razmjeni ili praksi našli su se u nezavidnoj situaciji – ostati u stranoj zemlji i nadati se da će se situacija uskoro poboljšati ili se pak vratiti kući i pokušati ponovno kad pandemija završi. 

Kako se epidemiološka situacija mijenjala gotovo iz dana u dan i prilično razlikovala od zemlje do zemlje, brojni su studenti bili prisiljeni odustati od svojih planova i ostati kod kuće. 

Oni studenti koji su trebali odraditi praksu u tvrtkama u inozemstvu ostali su kod kuće, jer su i te tvrtke svoje zaposlenike poslale kućama. No, situacija se polako popravlja. Iako je teško prognozirati kad bi se mogli (i hoćemo li se uopće) vratiti na staro, studenti već sad ponovno planiraju odlazak na studij u inozemstvo. Samo je pitanje kad će te planove i u kom obujmu, moći ostvariti. 

Pa koje su onda to vještine koje ćemo svi morati nastaviti usavršavati u sljedećih pet ili deset godina? 

Četvrtu industrijsku revoluciju obilježit će podaci, povezanost, platforme i mediji, a granice između fizičkog i digitalnog bit će sve nejasnije. 

Stručnjaci procjenjuju kako će u budućnosti kreativnost biti jedna od najtraženijih vještina koje će poslodavci tražiti. Pri tome ne misle na kreativna zanimanja i industrije, već na drugačiji način razmišljanja u svim industrijama. Oni zaposlenici koji će biti sposobni na kreativan način riješiti neki problem ili osmisliti novi način korištenja nekog već dobro poznatog proizvoda ili usluge, posebno će biti na cijeni. Jer kreativnost ne obuhvaća samo razmišljanje izvan uobičajenih okvira, već i rješavanje kompleksnih problema, multidisciplinarno razmišljanje i kognitivnu fleksibilnost

U sljedećih nekoliko godina razvijat ćemo vještine analiziranja podataka, jer će, prema WEF-u upravo podaci i umjetna inteligencija biti pokretači rasta u budućnosti. Biti u mogućnosti analizirati podatke i doći do određenih zaključaka postat će neizostavna vještina, bez obzira radili kao marketingaš, liječnik ili učitelj. Problem je što trenutno velika većina zaposlenih jednostavno ne zna što napraviti s podacima koji su pred njima. Oni koji to znaju, već sad imaju prednost na tržištu rada, a u budućnosti će postati “vruća roba”. 

Uz podatke, ključna vještina u budućnosti će biti razumijevanje umjetne inteligencije. To ne znači da će svatko morati znati razviti vlastitu verziju umjetne inteligencije, već da će i oni koji imaju osnovno znanje o umjetnoj inteligenciji – kako ona uopće funkcionira, što sve može i kako ju upotrijebiti na najbolji mogući način u pojedinoj situaciji, biti korak ispred konkurencije. 

Nadalje, emocionalna inteligencija će u svijetu, u kojem je sve više tehnologije i automatike, sve više biti na cijeni. U središtu emocionalne inteligencije je empatija, osobe koje imaju izraženu emocionalnu inteligenciju obično su veoma uspješne i u poslovnom okruženju. Emocionalna inteligencija podrazumijeva spremnost na ispriku i opraštanje kad je to potrebno, ali i pomaganje drugima te davanje i primanje kritika i komentara. Također, podrazumijeva i svjesnost o kulturnim razlikama i različitostima u okruženju u kojem se netko kreće i radi te pokazivanje poštovanja prema osobama koje su drugačije od njih. 

Iako je jasno da je cjeloživotno učenje neizbježan dio budućnosti rada, temelji koje dobijemo tijekom studija, uvelike nam mogu olakšati tu buduću nadogradnju. Izbor mogućih studija danas je značajno veći nego što je bio prije 20 godine, ali je i kompleksniji. Više nije dovoljno razmišljati o području koje nas zanima, već i o budućnosti određene industrije, načinu na koji fakultet pristupa temama poput kritičkog razmišljanja, kreativnosti, mogućnostima za interdisciplinarni pristup učenju te o načinu na koji studente priprema za globalno tržište rada. Stoga je odabir pravog fakulteta ključan, a u odabiru vam može pomoći iskustvo onih koji su taj odabir napravili.